pril. naglašuje da je riječ o vremenu koje upravo jest [Ne razumije ni ~ zašto se to dogodilo.]

im. m. ž. 〈G dàngubē; mn. N dàngube, G dȁngūbā〉 1. nerad, besposlica, gubljenje vremena 2. osoba koja ništa ne radi i koja uzalud troši vrijeme [taj ~; ta ~; ti dangube; te dangube] 3. 〈ž.〉 žena koja ništa ne radi i koja uzalud troši vrijeme [ta ~; te dangube]

gl. nesvrš. neprijel./povr. 〈prez. 3. l. jd. dȃnī, 3. l. mn. dȃnē, aor. 3. l. jd. dȃnī, imperf. 3. l. jd. dȃnjāše, prid. r. dánio〉 prelaziti iz noći u dan, postati svijetlim [Danilo se.]

pril. iz dana u dan, svakoga dana

prid. 〈G dȁnonoćnōg(a); ž. dȁnonoćnā, s. dȁnonoćnō〉 koji se odvija bez prekida i danju i noću [~ rad]

prid. 〈G dȃnskōg(a); ž. dȃnskā, s. dȃnskō〉 1. koji se odnosi na Dance i Dansku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Danskoj i narodni jezik Danaca

prid. 〈G dȃnjēg(a); ž. dȃnjā, s. dȃnjē〉 koji se odnosi na dan [danje svjetlo]; sin. dnevni; ant. noćni

pril. po danu, tijekom dana; sin. obdan; ant. noću, obnoć

pril. 1. označuje da je premašeno kakvo očekivanje [Sve je naučio, ~ i više nego što je morao.]; sin. štoviše 2. označuje izrazito odobravanje i zadovoljstvo [Mogu li doći večeras? Dapače!]

im. m. 〈G dȃra, L dáru, I dȃrom/dȃrem; mn. N dȁrovi, G dȁrōvā〉 1. ono što se komu daruje; sin. poklon 2. 〈jd.〉 a. prirodna sposobnost [~ govora]; sin. moć b. iznimna, osobita sposobnost za što [glazbeni ~; pjesnički ~]; sin. talent

prid. 〈G darèžljiva; odr. darèžljivī, G darèžljivōg(a); ž. darèžljiva, s. darèžljivo; komp. darežljìvijī〉 1. koji rado i često daje darove drugima, koji voli darivati [~ susjed] 2. koji odražava čiju sklonost darivanju [darežljiva gesta]

im. ž. 〈G darèžljivosti, I darèžljivošću/darèžljivosti〉 osobina onoga koji je darežljiv ili svojstvo onoga što je darežljivo

im. s. 〈G darívānja〉 činjenje da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivanje da tko što ima, prepuštanje čega komu drugom u vlasništvo; sin. poklanjanje; ant. nepoklanjanje

im. m. 〈G darìvatelja; mn. N darìvatelji, G darìvatēljā〉 osoba koja što daruje [~ koštane srži]; sin. (donator)

im. ž. 〈G darivatèljicē; mn. N darivatèljice, G darivatèljīcā〉 žena koja što daruje [~ koštane srži]; sin. (donatorica)

prid. 〈G darivatèljičina; ž. darivatèljičina, s. darivatèljičino〉 koji pripada darivateljici; sin. (donatoričin)

prid. 〈G darìvateljskōg(a); ž. darìvateljskā, s. darìvateljskō〉 koji se odnosi na darivatelje; sin. (donatorski)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dàrīvām, 3. l. mn. darívajū, imp. dàrīvāj, aor. darívah, imperf. dàrīvāh, prid. r. darívao, prid. t. dàrīvān〉 činiti da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivati da tko što ima, prepuštati što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjige]; sin. poklanjati; vidski parnjak: darovati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dàrujēm, 3. l. mn. dàrujū, imp. dàrūj, aor. daròvah, prid. r. daròvao, prid. t. dȁrovān〉 učiniti da što promijeni vlasnika bez novčane naknade, prouzročiti da tko što ima, prepustiti što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjigu]; sin. podariti, pokloniti; vidski parnjak: darivati

prid. 〈G daròvita; odr. daròvitī, G daròvitōg(a); ž. daròvita, s. daròvito; komp. darovìtijī〉 koji ima poseban dar za što [~ slikar]; sin. nadaren, ( talentiran)

im. ž. 〈G daròvitosti, I daròvitošću/daròvitosti〉 osobina onoga koji je darovit; sin. nadarenost, ( talentiranost)

im. ž. 〈G daróvnicē; mn. N daróvnice, G daróvnīcā〉 isprava, povelja o darivanju

im. ž. 〈G dàskē, D dȁsci/dȁski, A dȁsku, L dàsci/dàski; mn. N dȁske, G dasákā/dáskā/dàskī〉 1. ravna izdužena drvena ploča [obrađena ~; sirova ~] 2. plosnati predmet na kojemu se reže meso, povrće i sl. 3. sp. plovilo u obliku istoimene ravne izdužene ploče na kojemu se jedri stojeći ◇ odskočna ~ sp. naprava koja pomaže pri odskoku ♦ do daske sasvim, u potpunosti, do krajnjih granica; fali (nedostaje) komu ~ u glavi ne ponaša se normalno, blesav je; nemati sve daske u glavi ne ponašati se normalno; odskočna ~ za što sredstvo s pomoću kojega se postiže koji cilj, položaj koji služi za daljnje napredovanje

im. s. 〈G dàskānja〉 sp. jahanje na valovima s pomoću posebno oblikovane daske; sin. surfanje razg.

im. m. 〈G daskáša, V dȁskāšu; mn. N daskáši, G daskášā〉 osoba koja se bavi daskanjem; sin. surfer razg.

im. ž. 〈G daskàšicē; mn. N daskàšice, G daskàšīcā〉 žena koja se bavi daskanjem; sin. surferica razg.

prid. 〈G daskàšičina; ž. daskàšičina, s. daskàšičino〉 koji pripada daskašici; sin. surferičin razg.

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dȁskām se, 3. l. mn. dȁskajū se, imp. dàskāj se, aor. dàskah se, imperf. dȁskāh se, prid. r. dàskao se〉 jahati na valovima s pomoću posebno oblikovane daske; sin. surfati razg.

im. m. 〈G dáška; mn. N dášci, G dȃšākā〉 um. kratko i lagano strujenje zraka [~ vjetra]; sin. dah

im. ž. 〈G dàščarē; mn. N dàščare, G dȁščārā〉 nastamba od dasaka

im. ž. 〈G dàščicē; mn. N dàščice, G dȁščīcā〉 um. mala daska

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȃm/dádem/dȁdnēm, 3. l. mn. dàjū/dàdū/dȁdnū, imp. dȃj/dȁdni, aor. dȁh/dȁdoh, prid. r. m. dȁo, ž. dála, s. dȃlo, mn. dȃli, prid. t. dȃn, pril. s. dàjūćī, pril. p. dȃvši〉 1. prepustiti što komu dobrovoljno, bez naknade [Dao mi je čokoladu.]; ant. uzeti 2. dodijeliti komu ono na što ima pravo [~ komu dijete; ~ komu naslov prvaka; ~ komu pravo na državljanstvo]; ant. oduzeti 3. uručiti, pružiti komu što, predati što iz ruke u ruku [Daj mi knjigu.] 4. ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. prodati; ant. kupiti, uzeti 5. procijeniti, odrediti godine, doba života [Dao bih mu tridesetak godina.] 6. naručiti da tko što učini za koga [~ izgraditi kuću; ~ sašiti haljinu; ~ popraviti auto] 7. poslati, uputiti koga na kakav posao ili u kakvu školu, pobrinuti se za čiju budućnost [Dao je sina u svećenike.] 8. pristati na brak, ugovoriti brak (najčešće kćeri s kim) [Dao je svoju kćer za susjedova sina.; Dao je kćer susjedovu sinu.] 9. donijeti kao plod [Vinograd je dao dvjesto kilograma grožđa.]; sin. roditi 10. izvesti pred publikom [Večeras se daje Hamlet.] 11. 〈imp.〉 izriče poticanje [Daj, ne gnjavi.] 12. imati volje za što [Ne da mi se.] 13. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ argumente v. argumentirati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ glas v. glasovati; ~ ime v. imenovati, krstiti; ~ izjavu v. izjaviti; ~ jamstvo v. zajamčiti; ~ naglasak v. naglasiti; ~ nalog v. naložiti¹; ~ naredbu v. narediti; ~ obećanje v. obećati; ~ ocjenu v. ocijeniti; ~ odgovor v. odgovoriti²; ~ otkaz v. otkazati; ~ podršku v. podržati; ~ poljubac v. poljubiti; ~ potporu v. poduprijeti; ~ prijedlog v. predložiti; ~ priopćenje v. priopćiti; ~ rješenje v. riješiti; ~ sud v. prosuditi; ~ suglasnost v. suglasiti se; ~ u najam v. iznajmiti; ~ zapovijed v. zapovjediti b. ◇ ~ batina istući koga; ~ do znanja otvoreno reći ili pokazati komu što; ~ godinu položiti ispite propisane za određenu godinu; ~ ispit položiti ispit; ~ komu za pravo složiti se s kim; ~ na uvid omogućiti komu da što vidi; ~ ostavku odreći se daljnjega obavljanja koje dužnosti ili posla; ~ pravo ovlastiti; ~ riječ obećati, obvezati se; ~ vremena omogućiti komu da ne učini što odmah nego za određeno vrijeme • dȁti se 〈povr.〉 1. prepustiti se čemu bez otpora ili sustezanja, u punoj mjeri [~ užitcima] 2. pristati na spolni odnos s kim; sin. podati se; vidski paranjak: davati ◇ ~ se na zlo krenuti po zlu, postati gore; ~ se vidjeti moći se vidjeti; ~ se zaplašiti omogućiti komu da zaplaši onoga koji mu je to omogućio [On se neće ~ zaplašiti.] ♦ ~ sve od sebe učiniti sve što je u čijoj moći, u najvećoj se mogućoj mjeri potruditi da bi se ostvario kakav cilj; ne ~ na sebe biti previše osjetljiv na prigovore, ništa si ne dati prigovoriti; ne ~ se krstiti ne moći se uvjeriti u što

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dàtīrām, 3. l. mn. datírajū, imp. dàtīrāj, aor. datírah, imperf. dàtīrāh, prid. r. datírao, prid. t. dàtīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. staviti/stavljati datum uza što [~ pismo] b. odrediti/određivati vrijeme postanka čega [~ Bašćansku ploču] 2. 〈nesvrš. neprijel.〉 potjecati iz određenoga vremena [Taj novac datira iz 4. stoljeća.]

im. m. 〈G dȁtīva〉 gram. treći padež u sklonidbi, odgovara na pitanje komu?, čemu?

im. ž. 〈G datotékē, DL datotéci; mn. N datotéke, G datotékā〉 inform. organizirani skup podataka koji se obrađuju kao cjelina [podatkovna ~, programska ~, tekstna ~]

im. ž. 〈G dȁtuljē; mn. N dȁtulje, G dȁtūljā〉 bot. 1. voćka tropskih i suptropskih krajeva, palma s malim jestivim plodom 2. sladak jestivi plod istoimene voćke

im. m. 〈G dátuma; mn. N dátumi, G dátūmā〉 kalendarska oznaka dana, mjeseca i godine kojega događaja [današnji ~]; sin. nadnevak

prid. 〈G dátumskōg(a); ž. dátumskā, s. dátumskō〉 koji se odnosi na datum [datumska granica]

im. m. 〈G dàvaoca, V dàvaoče; mn. N dàvaoci, G dàvalācā〉 v. davatelj

im. s. 〈G dávānja; mn. N dávānja, G dávānjā〉 1. dodjeljivanje komu onoga na što ima pravo; ant. oduzimanje 2. prepuštanje komu čega dobrovoljno, bez naknade; ant. uzimanje 3. ustupanje čega komu za novčanu naknadu; sin. prodavanje; ant. kupovanje 4. naručivanje da tko što učini 5. donošenje ploda; sin. rađanje 6. izvođenje pred publikom 7. novac koji se izdvaja iz zarade ili prihoda [feudalna davanja]; sin. dažbina

prid. 〈G dàvaočeva; ž. dàvaočeva, s. dàvaočevo〉 v. davateljev

im. m. 〈G dàvatelja; mn. N dàvatelji, G dàvatēljā〉 osoba koja što daje [~ krvi; ~ usluga]; sin. (davalac, donator)

prid. 〈G dàvateljeva; ž. dàvateljeva, s. dàvateljevo〉 koji pripada davatelju; sin. (davaočev), (donatorov)

im. ž. 〈G davatèljicē; mn. N davatèljice, G davatèljīcā〉 žena koja što daje [~ krvi; ~ usluga]; sin. (donatorica)

prid. 〈G davatèljičina; ž. davatèljičina, s. davatèljičino〉 koji pripada davateljici; sin. (donatoričin)

prid. 〈G dàvateljskōg(a); ž. dàvateljskā, s. dàvateljskō〉 koji se odnosi na davatelje; sin. (donatorski)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȃjēm, 3. l. mn. dȃjū, imp. dáji, aor. dávah, imperf. dȃvāh, prid. r. dávao, prid. t. dȃvān〉 1. prepuštati komu što dobrovoljno, bez naknade [~ komu čokoladu.]; ant. uzimati 2. dodjeljivati komu ono na što ima pravo [~ komu naslov prvaka; ~ komu državljanstvo]; ant. oduzimati 3. ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. prodavati; ant. kupovati, uzimati 4. naručivati da tko što učini [Redovito je davao odjeću na kemijsko čišćenje.; Davao je šivati odjeću.] 5. donositi kao plod [Vinograd daje dvjesto kilograma grožđa godišnje.]; sin. rađati 6. izvoditi pred publikom [Svake se godine davao Hamlet.] 7. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ argumente v. argumentirati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ glas v. glasovati; ~ ime v. imenovati, krstiti; ~ izjavu v. izjavljivati; ~ jamstvo v. jamčiti; ~ naglasak v. naglašavati; ~ nalog v. nalagati; ~ naredbe v. naređivati; ~ obećanja v. obećavati; ~ ocjene v. ocjenjivati; ~ odgovore v. odgovarati²; ~ podršku v. podržavati; ~ poljupce v. ljubiti; ~ potporu v. podupirati; ~ prijedloge v. predlagati; ~ priopćenja v. priopćavati; ~ rješenja v. rješavati; ~ sud v. prosuđivati; ~ u najam v. iznajmljivati; ~ zapovijed v. zapovijedati b. ◇ ~ batine tući koga; ~ do znanja otvoreno govoriti ili pokazivati komu što; ~ godinu polagati ispite propisane za određenu godinu; ~ ispite polagati ispite; ~ komu za pravo slagati se s kim; ~ na uvid omogućivati komu da što vidi; ~ ostavku odricati se daljnjega obavljanja koje dužnosti ili posla; ~ pravo ovlašćivati; ~ riječ obećavati, obvezivati se; ~ vremena omogućivati komu da ne učini što odmah nego za određeno vrijeme • dávati se 〈povr.〉 1. prepuštati se čemu bez otpora ili susprezanja, u punoj mjeri [~ užitcima] 2. pristajati na spolni odnos s kim; sin. podavati se; vidski paranjak: dati

im. m. 〈G dáveža, I dávežom; mn. N dáveži, G dávēžā〉 razg. osoba koja dosađuje dugim i dosadnim pričama